Dioklecijan nije uspio, može li Plenković obuzdati divljanje cijena?
Više od 1700 godina nakon što je car Dioklecijan iz svoje raskošne palače u Splitu promatrao neuspjeh svoje uredbe o maksimalnim cijenama, Hrvatska ponovno pokušava istom metodom riješiti rastuću inflaciju. I dok vlada Andreja Plenkovića proširuje popis proizvoda čije su cijene ograničene, građani skeptično gledaju na učinkovitost novih mjera.
Povijesna paralela: Od Dioklecijana do Plenkovića
Visoke cijene hrane i potrepština već mjesecima muče hrvatske građane koji jedva spajaju kraj s krajem. Vlada, pod pritiskom prosvjeda i sve češćih bojkota trgovina, sada je krenula u novi obračun s inflacijom ograničavajući cijene 70 osnovnih proizvoda.
Situacija je toliko ozbiljna da je ugledni američki list New York Times usporedio današnje stanje u Hrvatskoj s vremenom cara Dioklecijana, koji je davne 301. godine dekretom pokušao zauzdati inflaciju određivanjem maksimalnih cijena svega – od ljubičastog konca i perja do robova i stoke. Kazne su tada bile drastične – čak i smrtna kazna za prekršitelje. Dioklecijan je nakon neuspješnog pokušaja obuzdavanja inflacije Ediktom o maksimalnim cijenama napustio prijestolje te se povukao u raskošnu palaču u Splitu. Iz svoje rezidencije gledao je kako se njegova ambiciozna mjera urušava zbog nestašica i raširenog crnog tržišta, pokazavši koliko je teško kontrolirati ekonomiju dekretom.
Kazne za prekršitelje danas su blaže, ali visoke – čak do 30.000 eura. Premijer Plenković jasno je poručio trgovcima da vlada podržava profit, ali „ne na štetu malog čovjeka.“
Ekonomisti: Tri uzroka za rast cijena
Ekonomisti kao razloge rasta cijena navode pandemijske pakete pomoći koji su povećali količinu novca u opticaju, porast plaća u javnom sektoru te zaokruživanje cijena nakon uvođenja eura. Rezultat svega toga su cijene koje su u Hrvatskoj sada više nego u nekim zapadnim zemljama.
Građani u nevjerici: ‘Sve je preskupo’
Ipak, građani poput 62-godišnje Anite Kargotić iz Splita sumnjaju u uspjeh ove inicijative. „Cijene osnovnih namirnica kao što su riža ili tjestenina postale su potpuno nerazumne“, kaže Kargotić, koja pažljivo bira proizvode na akcijama, jer joj budžet više ne dozvoljava kupnju uobičajenih artikala. Iako na ulazu u splitski Spar jasno stoji popis proizvoda s ograničenim cijenama, Anita smatra kako joj to neće puno pomoći: „Ionako uvijek biram ono što je najjeftinije.“
Leonardo Inacio, 28-godišnji baletni plesač iz Brazila, koji već dvije godine živi u Splitu, također osjeća teret visokih cijena. „Ranije sam mjesečno trošio oko 350 eura na hranu, a sada moram izdvajati najmanje 450 eura. Morao sam se odreći dodataka prehrani koji su mi važni za profesionalni razvoj“, žali se Leonardo, koji je sudjelovao u bojkotu trgovina, ali tek nedavno saznao za vladine mjere.
Cijene više nego u Nizozemskoj
Primjer za to je i 80-godišnji Rudolf Nardelli koji već pet desetljeća živi između Splita i Haarlema u Nizozemskoj. Nekada je prtljažnik automobila punio namirnicama u Splitu, a danas tvrdi kako je situacija obrnuta: „Cijene su sada niže u Nizozemskoj nego ovdje, gdje trgovci bez razloga napuhuju cijene.“
Opasnosti kontrole cijena
Ekonomski stručnjaci upozoravaju kako povijesno gledano, kontrola cijena obično nije rješenje. Ekonomist John H. Cochrane iz Hoover Instituta naglašava: „Kontrolom cijena ne liječi se bolest, već samo njezini simptomi. To kratkoročno možda donese olakšanje, ali dugoročno može izazvati još veće probleme.“
Vrijeme će pokazati hoće li se hrvatska vlada izboriti s inflacijom bolje nego Dioklecijan ili će se povijest ponoviti, ovaj put bez carskih posljedica.
